GRAD KUTINA, Hrvatska © Grad Kutina
Menu

OBILJEŽEN DAN HRVATSKIH BRANITELJA GRADA KUTINE


Dan hrvatskih branitelja Grada Kutine obilježen je jučerašnjim cjelodnevnim programom počevši polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za poginule branitelje kod Spomen križa u Crkvenoj ulici, a potom su sudionici proslave bili prisutni sv. misi u crkv. sv. Marije snježne.

Gradonačelnik Grada Kutine Zlatko Babić, ispratio je na Trokutu maratonce iz Udruge maratonaca SMŽ “Heroji ne umiru” koji su trčali maraton Trokut – Kutina, a potom ih, uz svog zamjenika Damira Markuša i predsjednika Gradskog vijeća Davora Kljakića, i dočekao na cilju u Parku 56. samostalne bojne gdje je u 14 sati bilo zakazano druženje branitelja i građana.

Branitelje su pozdravili i čestitali im njihov dan te zahvalili za njihov doprinos u obrani i izgradnji Domovine gradonačelnik Zlatko Babić i predsjednik Gradskog vijeća Davor Kljakić.

Obilježavanje Dana branitelja Grada Kutine završeno je u Pučkom otvorenom učilištu predstavom Kako glumiti normalnog čovjeka autora Maria Filipia.

Predstava počinje pjesmom „Poput noćne more” za koju je tekst napisao Filipi, a glazbu Nikola Garašić, te uvodi u temu u kakvom okruženju žive hrvatski branitelji. Premda datira iz 2001. godine, aktualna je i danas. „Kako je rat završio i kako se vremenski udaljavamo sve smo dalje od Boga i molitve, i to nas vodi u propast”. No, Filipi podsjeća i na riječi bl. Alojzija Stepinca kako nije logično biti kršćanin i pesimist. K tomu dodaje „svi domoljubi na svijetu imaju zajedničke temelje bez kojih ne mogu živjeti, a oni su vjera, domovina, obitelj, kultura”.

„Mi svi koji smo bili u ratu smo na neki način ranjeni, pa i koji nije bio u ratu, rat ga je dotaknuo. Dakle, ranjeni smo manje-više svi, nekome je ranjena duša, što se ne vidi, ali i mi koji smo ranjeni tjelesno ranjena nam je duša”, ističe Filipi, te na pitanje „kakav je hrvatski branitelj” daje odgovor „u pravilu tih, nenametljiv, samozatajan, on se ne nameće, ne viče. No, ima i onih koji jednostavno ne mogu biti samozatajni, jer ih obilježavaju njihovi ‘neželjeni novi prijatelji’ invalidska kolica, proteze, štapovi, štake, bijeli štapovi. No, i među njima ima onih koji to mogu sakriti, i onda glume ‘normalnog čovjeka’”.

Dogodovštine iz vlastitog života bile su isprepletene pjesmama koje su obilježile njegovu mladost, ali i autorskim pjesmama od kojih posebno valja istaknuti autobiografsku „Iz krvi moje trava raste” i pjesmu “Korak sokolova” (1992.). Na kraju je uputio poruku kako se put u bolje sutra „Oluju 2″ neće izboriti puškom, već dobrotom, povjerenjem, gospodarstvom, ali više od svega i iznad svega istinom. „Kad se sazna sva istina o prošlosti i sadašnjosti Hrvata, Hrvatska će ponovno zasjati visoko na sam vrh zajednice naroda, odakle je zbačena gomilom laži. A dok se to ne dogodi, ja ću govoriti svoj mali komadić istine, i što god mogu bolje glumiti ‘normalnog čovjeka’. Isus je rekao Pilatu ‘ja sam došao na svijet da svjedočim za istinu’, i tko je Isusov čovjek, a ja se trudim da to budem, moram raditi to isto”, poručuje Filipi.

Predstavu su iz prvog reda pozorno pratili gradonačelnik Zlatko Babić, njegov zamjenik Damir Markuš i predsjednik Gradskog vijeća Davor Kljakić.

 



5.11.2018. - Društvo



Broj čitanja: 671 ... Autor: Martina ...