GRAD KUTINA, Hrvatska © Grad Kutina
Menu

SPOMENDAN SMRTI SLUGE BOŽJEGA BONIFACIJA IVANA PAVLETIĆA


Spomendan smrti sluge Božjega Bonifacija Ivana Pavletića obilježen je u nedjelju, 4. studenog u Kutini. Središnje misno slavlje u župnoj crkvi BDM Snježne predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Dragutinom Papićem, članom Družbe sinova Bezgrješne o. Marianom Paserinijem, povjerenikom za pastoral mladih biskupije vlč. Ivanom Grbešićem i župnim vikarom o. Arturom Makarom.

Uz brojne okupljene župljane te hodočasnike iz Zbjegovače, rodnog mjesta brata Bonifacija, slavlju su nazočili i predstavnici braniteljskih udruga Grada Kutine koji su obilježili Dan branitelja grada.

Na početku sve okupljene pozdravio je p. Mariano zahvalivši biskupu na dolasku.

U homiliji podsjetivši na životni put sluge Božjega brata Bonifacija Ivana Pavletića, redovnika Družbe Sinova Bezgrješne koji je rođen u Zbjegovači i u ovoj crkvi 25. lipnja 1864. kršten, a preminuo na današnji dan, 4. studenoga 1897. sa svega 33 godine,  biskup je rekao kao su brata Bonifacija svi poštovali, ali i još za života držali svecem. „Bilo je to prije svega zbog svoje požrtvovnosti u njegovanju bolesnika, zbog svoje pobožnosti i kao uzor mlađima koje je odgajao za redovništvo, zbog svoje poniznosti kojom se podlagao u svemu braći i osobito poglavaru ocu Montiju. Brat Bonifacije Ivan Pavletić koji je na blagdan Gospe Fatimske, 13. svibnja 2016., proglašen Slugom Božjim kad je i službeno pokrenut postupak da ga se proglasi blaženim, može i svojim životom i radom, i svojom blaženom smrću biti svima nama, a osobito mladima, primjer za nasljedovanje“.

Biskupova homilija

Kao osobitu Bonifacijevu vrlinu biskup je izdvojio, danas tako rijetku, poniznost. „Brat Bonifacije u svemu se želio podložiti najprije Božjoj volji, a onda i volji svojih poglavara. Kada je jednom izabrao put redovničkog života, nije razmišljao o tome da se vrati u svijet, da odustane od tog puta, nego samo kako da bude što bolji redovnik. Danas je i to kod mladih u krizi: biraju jedno, pa sad drugo i teško se odlučuju za nešto za čitav život. To bih nazvao dosljednošću: biti dosljedan i vjeran svojoj odluci, i kad je to lijepo i lako, ali i onda kad je to teško i kad treba nositi križ i trpljenje. Osobito bih potaknuo sve vas, draga braćo i sestre u Kutini i ovom moslavačkom kraju, iz kojeg je ponikao naš dragi brat Bonifacije, da se molite njemu u zagovor, da mu se preporučate u svojim potrebama kako bi on za nas iz neba posredovao svojim zagovorom pred Bogom, da se također molite za to da on bude što prije proglašen blaženikom Svete Crkve jer će se tada moći širiti njegov zagovor i primjer za sve u našoj Biskupiji i Domovini“.

U nastavku biskup je ustvrdio kako nas danas Riječ Božja poziva upravo na to, što je živio Sluga Božji brat Bonifacije, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Čuli smo u prvom čitanju iz Knjige Ponovljenog zakona (Pnz 6, 2-6): 'Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!' To su bile riječi svakodnevne židovske molitve Šma Israel – slušaj, Izraele. To isto ponavlja Isus pismoznancu koji ga pita: 'koja je zapovijed prvo od sviju'. U toj se molitvi najprije izriče da je Bog jedan i jedini. Potom se kaže da je on 'Bog naš' jer Izraelci su se smatrali njegovim, izabranim narodom. Ovdje se riječi 'ljubi!' ne odnose na osjećaj nego je to zapovijed. Ljubav se zapovijeda. O tome govori i Isus, s time što on tu zapovijed bezuvjetne ljubavi prema Bogu stavlja na istu razinu i s ljubavlju prema bližnjemu i prema samome sebi (Mk 12,28b-34). To znači da naš odnos prema Bogu, naša pobožnost, naše molitve i sav naš duhovni život, nije u protivnosti niti isključuje odnos prema čovjeku, bližnjemu, dapače! Koliko smo blizi ljudima, koliko volimo svoje bližnje i činimo im dobro, toliko smo bliži i Bogu jer se ljubav prema Bogu dokazuje upravo u ljubavi prema čovjeku, prema onoj: reci mi kakav si prema čovjeku, pa ću ti reći kakav si prema Bogu. Kada je pismoznanac dobro odgovorio Isusu na njegovu zapovijed ljubavi, izjednačujući ljubav prema Bogu s ljubavlju prema bližnjemu, Isus mu kaže: 'Nisi daleko od kraljevstva Božjega'. Prvo je to potrebno shvatiti, a onda – činiti. Zapravo, činjenjem se shvaća i tko iskusi ljepotu ljubavi, dosegnuo ju je i u spoznaji. Spoznaja zapravo i nije čisto razumska, nego mora biti egzistencijalna, tj. zahvaćati čitav život, da bi bila prava i djelotvorna“, rekao je biskup pozvavši okupljene na molitvu za proglašenje Bonifacija blaženim, ali i molitvu Bonifaciju da nas po njegovom zagovoru Gospodin usliši u našim plemenitim nastojanjima.

Na kraju biskup je pozvao okupljene da nasljeduju brata Bonifacija. „Da i mi Boga ljubimo na prvom mjestu, te jednako svoje bližnje, čineći im dobro, osobito kad su bolesni ili u bilo kojoj drugoj potrebi. Neka nam je svima na prvom mjestu ljubav“, zaključio je biskup Košić.

Misno slavlje animirao je župni Mješoviti pjevački zbor „Dr. Gustav Baron“, a ljepoti slavlja pridonijeli su i bogoslovi koji su rodom iz ovoga kraja.

Nakon mise, okupljeni su se uputili do Bonifacijevog poprsja ispred župne crkve, gdje je o sluzi Božjem i Zakladi „Ivanova kuća“ progovorio g. Dragutin Pasarić. Tom prigodom okupljenima su predstavljene i skulpture Svete Obitelji izrađene iz vinove loze, rad petoro braće Pavletića: Zorana, Zdenka, Zdravka, Danijela i Marina iz Malina nedaleko Slavonskog Broda, a koje su oni poklonili Zakladi. Obilježavanje je zaključeno molitvom za proglašenjem blaženim brata Ivana Bonifacija Pavletića koju je predvodio biskup Košić. (S.V.)



5.11.2018. - Društvo



Broj čitanja: 704 ... Autor: Martina ...