GRAD KUTINA, Hrvatska © Grad Kutina
Menu

Povijesni razvoj

Ime Kutina se prvi put spominje  10. studenoga 1256. godine u Povelji ugarsko - hrvatskoga kralja Bele IV. Tom se poveljom uređuju međaši posjeda šomođskog župana Henrika s jedne strane i posjeda jobagiona upravne župe Garić s druge strane. O međašima između garićke i gračeničke upravne župe kaže se tom zgodom da idu do velike ceste, zatim do stare zajedničke međe između gračeničke i garićke župe pa prešavši cestu silaze dolinom od zapada u Kutinu ("ibique transeundo viam per vnam vallem ex parte occidentis descendit in Cotynnam").

Kutina (KOTINNA) se prvi put spominje kao župa 1334. godine s crkvom Svih Svetih, a drugi put 1488. godine s crkvom Sv.Katarine. U dokumentima zagrebačkog Kaptola od 14. kolovoza 1363. godine naći će se čak tri Kutine: Gornja, Donja, Velika.

Kutina se kao naselje spominje i više puta kasnije : 1364., 1400., 1424., 1464., 1487., a pisari je zapisuju kao:Kothennya, Kotenya, Katynna.

U XII., XIII. i XIV. stoljeću Kutina je bila sastavni dio Gračeničke županije. Gospodari Kutine u to doba bili su obitelji Rohović (Rohfy), Večerin, Geletić, plemići Bršljanovački, Roh de Decse, Bakač, Auch te Čupore Moslavačke. Nakon njih je Kutina kao i cijela Moslavina vezana uz obitelj Szecsen i Erdody čiji je dvorac u Kutini danas Muzej Moslavine. Spomenute obitelji dale su glasovita imena hrvatskoj povijesti. Jedno od njih je i Demetrije II. Čupor Moslavački, postavljen 1446. godine za biskupa u staroj hrvatskoj biskupiji u Kninu. Njemu Kutina zahvaljuje i svoj današnji grb, na njegovoj plavoj podlozi je zlatom obrubljeni kosi kvadrat u kojemu se nalaze (4x4) crvene i srebrne kocke u 4 reda. Na vrhu kvadrata sjedi ptica svraka koja simbolizira stremljenje bogatstvu. Tijekom više stoljeća Čupori su svoje zemlje poklanjali pustinjačkom redu Pavlina, koji je ostavio značajan trag u moslavačkoj kulturi.

U pogledu političke uprave Kutina postaje 1745. kotar i pridružuje se požeškoj županiji do 1886., zatim bjelovarsko-križevačkoj županiji, 1924. osječkoj oblasti, 1931. banovini savskoj,
dok je danas u sastavu Sisačko-moslavačke županije.
 
Sredinom 18. stoljeća Kutina dobiva prvog učitelja, a 1789. sagrađena je i 1. škola.
Na molbu Erdodya car Ferdinand IV. proglašava Kutinu trgovištem 3. ožujka 1837. godine
što dokazuje i sačuvani original Povelje.
 
U to vrijeme Kutina ima kirurga i ljekarnu. 1850. godine u Kutini počinje raditi pošta. Moslavačka vina 1857. god. pojavljuju se na međunarodnoj izložbi u Beču. Telefon je u Kutinu uveden 1895. a željeznica je izgrađena 1897. godine.

Godine 1886. izbio je na trgu u Kutini požar razarajućih razmjera. S obzirom na veliki broj drvenih kuća, većina ih je stradala, kao i današnji Muzej Moslavine. Tom je prilikom stradala i kapela Franje Ksaverskog. Na njezinu mjestu (u današnjem parku) podigao je dr. Gustav Baron kameno raspelo koje je 1956. g. premješteno u blizinu crkve.
Odvjetnik Hoholač 1901. godine financira uređenje parka na glavnom gradskom trgu koji i danas ukrašava grad.

Povodom 750-te obljetnice od prvog pisanog spomena imena Kutine, u prostoru stare gradske jezgre, na Trgu kralja Tomislava, postavljena je skulptura «Vila kutinska». Ona je kao živi organizam u vremenu i prostoru koja posjeduje socijalnu i simboličku komunikaciju. Skulpturu je oblikovao 2006. godine akademski kipar Ivan Branko Imrović.

Službeni dio