Petrovo - Slavlje Kutinsko 2008.

Povratak je tradiciji iz 1873.godine kada je Kutina 28. lipnja dobila status trgovišta.
I danas oživljava trgovačkim šarmom, a osobito njezin trg pod krošnjama kestenova i uz raznobojnu ponudu sa štandova.
Prostor i vrijeme ispunjava ljepota narodnog veza i pjesme, a radost posebno dječjem mnoštvu donose ulični izvođači.
Na ponudi su domaća jela, a za zdravi ugođaj ne manjka ni kapljice s obližnjih brda dobrih vina.
Završnicu najvećeg kutinskog pučkog slavlja obogaćuju zvuci bogatog glazbenog koncerta i vatromet boja nad gradom tehnologije koji ne zaboravlja ni svoju bogatu tradiciju.
Ne zaboravite – Petrovo je zaista slavlje kutinsko!

Vlakić Vrbanus

Raspored programa uličnih zabavljača

	Hodači na štulama 10:00-11:00 i 18:00-19:00 Walker'z Ljudi viši od tramvaja. Hodači na štulama stvaraju onu potpunu iluziju mašte i nestvarne dojmljivosti.
	ČOVJEK KIP Mislit će da je lutak, mislit će da je robot... Ali nitko neće vjerovati da je taj stvor živ. Čovjek-kip koji stoji i ne mrda, dok ne poželi iznenaditi promatrača koji se previše opustio... "Ma nema šanse da je ta lutka živa", reći će nevjerni netko.
	AKROBATI (dvoje animatora) - 19:00 – 20:00 Teatro Volante Nudimo Vam mnoge oblike akrobatskih točaka za Vaš događaj. Naši performeri izvodit će akrobacije u zraku, na tlu, vodi ili, bolje rečeno, gdje god Vi to poželite.
	CRTAČI KARIKATURA – 18:00 -20:00 Vaše lice u pogledu umjetnice. Crtanje karikature u deset minuta. Vidite li i vi sebe tako?
	PANTOMIMIČARI - 16:30 – 17:30

Zubić Vila

Ova lutkarska predstava inspirirana je motivom Zubić vile, likom koji je poznat većini djece. Roditelji pričaju priču o Zubić vili kako bi nelagodu od ispadanja zubi pretvorili u radostan događaj iščekivanja dolaska vile i poklončića koji ona ostavlja ispod jastuka.

Djeca vilu nikada ne vide, ali o njoj postavljaju različita pitanja. Tko je vila i kako je to postala, gdje živi, tko su joj prijatelji i zašto ona zapravo skuplja dječje zubiće te što sa njima radi neka su od pitanja na koja će djeci odgovoriti ova predstava. Pričajući im o svom životu, vila će djeci objasniti zašto je važno da su zubići uvijek čisti, bijeli i sjajni!Predstava je lutkarska, paravanska predstava, a taj je klasični medij idealan za dočaravanje bajkovitog svijeta i vještica te čarobnog prostora između mjeseca i zvijezda, dana i noći u kojem oni žive. Tekst i dramatizacija: Leo Vukelić i Ida Mati Režija: Iva Lipovac Lutke: Vinka Krnić Scena, kostim, lutke, rekviziti:Bitanga, Vukelić, Mati Glazba:Vlatko Panić Glumi: Ana Franjić Trajanje: 30 minuta Dob: od 4 do 9 godina

Lovci Kutinskog kraja

Lovstvo, ta iskonska aktivnost čovjeka stara je koliko i čovječanstvo. Povijest lova seže od postanka čovjeka. Puno pisanih i crtanih tragova ima u povijesti Evrope, Grčke, Egipta, Indijanaca, koji govore da je lov bio vrlo važna aktivnost čovjeka. O toj iskonskoj aktivnosti ovisio je život čovjeka. Zato nije ni čudo da su imali bogove (božice) lova. U vrijeme kada se čovjek počeo baviti poljoprivredom, stočarstvom i drugim aktivnostima i kad više nije ovisio o lovu, lov mu je ostao i dalje vrlo važan čimbenik. Kako je lov oduvjek bio povezan sa prirodom, čovjek postaje neobjašnjiva spona sa prirodom i uvijek joj se vraća. U lovu, čovjek se nadmudruje sa divljači i izlazi kao pobjednik ili kao poražen, i rezultat nije ni bitan, doživljen je lov. Sigurno je jedno, lova će biti dok bude i čovječanstva. Bez čovjeka, bez njegova postojanja u prirodi, bio bi upitan opstanak pojedine vrste flore i faune. Razvitkom i izgradjom, čovjek je oduzimao od divljači prirodi prostor i smanjivao joj staništa, počeo je narušavati prirodni sklad. I sada čovjek, kao razumno ljudsko biće, mora biti prisutan u prirodi i pomagati divljači, ali na drugim osnovama lova. Danas je lovstvo zasnovano na zakonitostima ekonomije i turizma, kao privrednog resursa, na bazi većeg ulaganja, a manjeg iznošenja iz prirode. Stoga je lov danas jako skupi šport, i mnogi se pitaju zašto je netko lovac kad od toga nema koristi. Na to pitanje, odgovor znaju dati samo lovci. Samo oni znaju zašto u uvjetima po kiši, snijegu, dok su lovišta pod vodom, dok je u lovištu požar, spašavaju i zbrinjavaju divljač.

Lovci Kutinskog kraja gospodare lovištima s južne strane Moslavačke gore u površini od oko 25 000 ha, te su oko 40% šumovita uglavnom bjelogoricom, gdje prevladava hrast lužnjak, a ima nešto i crnogorice. U tim lovištima pretežno obitava: divlja svinja, srna obična i jelen od visoke divljači te fazan, prepelica i zec od sitne divljači. Ostala divljač također je zastupljena, ali ne u takovom obimu pa se ne lovi. Osim zaštite, uzgoja, prihrane i prehrane te lova, lovci dosta rade i na očuvanju prirode i ekologije. Nastojimo da zaštitimo prirodna bogatstva i da ona ostanu netaknuta.

Lovačke udruge Kutinskog kraja su: Jelen Kutina, Vepar Kutina, Fazan Kutina, Lipovljani Lipovljani i Srndač Banova Jaruga. Ove udruge žele Vam na Petrovo slavlje Kutinsko, dočarati dio lovačkog doživljaja kroz dobar lovački gulaš i druženje sa istinskim ljubiteljima prirode.

Hvala božici Diani na lovačkim užicima!

MK Vilenjaci okuplja 100-tinjak kutinskih motorista i građana koji vole motocikle. Osnovan je i počeo s radom početkom 2007. godine i uključio se u javni život grada organiziranjem različitih događanja i akcija ili sudjelovanjem u događanjima u gradu kao što su FUK ili Kutinsko Petrovo. Prošle godine Vilenjaci su tako organizirali dvije izložbe starih motocikala i automobila. I ove godine će u programu Kutinskog Petrova organizirati izložbu starih motocikala. Uz vlasnike oldtimera iz Kutine na izložbi će svoje stare ali vitalne motore dovesti i bikeri iz Siska, Ivanić-grada, Garešnice, Zagreba...
Odakle osnova za naziv kluba? Kutina je smještena u blizini Moslavačke gore, a podno dolina Moslavačke gore nalazi se jedno mjesto pod nazivom Vilenjak! Za to mjesto postoji legenda koja govori o ukazivanju vila u posebno uvjetovane vremenske prilike.
Legende govore da su šumske vile najstarije. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su bačene u planinu da žive na njoj. Najbliže srodnice vila oblakinja su vile izvorkinje koje žive po izvorima, jezerima i potocima. Skrivajući se pred ljudima, te se vile pretvaraju u labudove. Znaju imati i noge kao labudovi.
Gorske se vile obično nalaze pored gorskih izvora. Mlađe su srodnice vodenih i oblacnih vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se "vilinska vodica", nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvećena vilinskim duhom koji je oblijeće. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti. Vilama je prva ljubav upravo ples.
Drugi veoma poznati vilinski običaj je sviranje. Naime, vilinska bića raspolažu sa zapanjujuće velikim brojem raznolikih instrumenata načinjenih od drva i ostalih prirodnih materijala.
Osim prethodna dva običaja, bave se raznolikim stvarima; liječenjem pomoću raznoraznih biljaka, rudarstvom i sl.
U prilog ovoj legendi, te davanju imena našem klubu, ide i novo otvoreni trg u Kutini na kojemu je velika skulptura Kutinske vile!